VESELA JESEN – Desanka Maksimović / Iz knjige NOVE PESME, ciklus Zavičaj (1936) / Poezija, Tekst pesme
VESELA JESEN
Bela sviću oktobarska jutra:
na zemlju pada rosa puna mleka.
Svejedno što će se umreti već sutra,
danas se šuma bezbrižno veseli,
svaka bela kap je kaplja leka.
Svejedno što su pale prve slane,
još šuma seća se pesme ludog drozda,
još danas staze su letom zavejane;
pevaju požutele dubrave bukava
i zru na suncu kao grozd do grozda.
Bezbroj buktinja i plamenova
gori na šumskom raskršću svakom.
Topole idu iz svatova,
visoko u ruci barjak nose,
mašu izdaleka radosnom šakom.
Na svakoj stazi se vino sipa,
sa krune hrastova zlato mrvi,
šarenim rupcem se povezala lipa,
s brestom se ludo grli divlja loza
na dlanu noseći srce puno krvi.
Desanka Maksimović
Pesma iz knjige: NOVE PESME, ciklus Zavičaj. Izdavač: Srpska književna zadruga, Beograd, 1936.
Naslov zbirke svojim značenjem kazuje odnos prema prethodnim pesničkim knjigama Desanke Maksimović. Zbirka se svrstava svojom celinom u novi lični izraz pesnikinje i način stvaranja.
Većina pesama objavljena je u časopisima i listovima – od 1931. do 1936. godine. Doprinele su, zajedno sa ranijim zbirkama, dodeljivanju nove nagrade koju je Desanka Maksimović primila 1935. godine od Akademije sedam umetnosti za svoj ukupni dotadašnji pesnički rad. Nagrađena je kao pesnik većeg potencijala. Nagrađeni su – plemenita osećajnost, humanost, umetnički sklad njenih pesama antologijskog ranga.
Foto kolaži: Panta Rei – www.pantarei.in.rs
Zabranjeno je preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu bez navođenja izvora i uz postavljanje linka ka izvornom sadržaju na www.pantarei.in.rs.