KRVAVA BAJKA – Desanka Maksimović

KRVAVA BAJKA – Desanka Maksimović / Poezija, Tekst pesme, Zanimljivosti, Citati, Recitacija, Video

KRVAVA BAJKA

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u jednom danu.

Iste su godine
svi bili rođeni,
isto su im tekli školski dani,
na iste svečanosti
zajedno su vođeni,
od istih bolesti svi pelcovani,
i svi umrli u istom danu.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u jednom danu.

A pedeset i pet minuti
pre smrtnog trena
sedela je u đačkoj klupi
četa malena
i iste zadatke teške
rešavala: koliko može
putnik ako ide peške. . .
i tako redom.

Misli su im bile pune
istih brojki,
i po sveskama u školskoj torbi
besmislenih ležalo bezbroj
petica i dvojki.
Pregršt istih snova
i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskali su u dnu džepova.
I činilo se svakom
da će dugo,
da će vrlo dugo,
trčati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu
ne posvršava.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je junačkom smrću
četa đaka
u istom danu.

Dečaka redovi celi
uzeli se za ruke
i sa školskog zadnjeg časa
na streljanje pošli mirno
kao da smrt nije ništa.
Drugova redovi celi
istog časa se uzneli
do večnog boravišta.

Desanka Maksimović

Iz knjige: PESNIK I ZAVIČAJ, ciklus Pesme o ropstvu i slobodi (1946)

Zanimljivosti, citati

O nastanku pesme Krvava bajka Desanka Maksimović kaže sledeće:

„Nastala je istog trenutka kad sam čula za kragujevački pokolj. Na ulici mi je prišao nepoznati starac i rekao. ’Jeste li čuli?’ To što je nepoznati čovek osetio potrebu da mi govori o zajednič kom bolu, to me je po krenulo da odmah napišem tu pesmu.

I ostala je kako je tada napisana, nisam smela da je naknadno diram, da je usavršavam. Nek ostane kao da sam zaplakala ili zakukala. Ima la sam tada potrebu da osetim da ta deca nisu nestala, da žive negde. U očajanju sam htela da se branim: da su oni svi otplovili negde pod oblake – kao u religiji, iako nije bilo ni malo religioznog“

(D. Perić, „Čovek u svim manifestacijama ljudskog“, 1960).

Docnije je u više navrata i različitim sagovornicima Desanka Maksimović ponavljala tu priču o nastanku Krvave bajke, proširivala je i bogatila detaljima. Istovremeno je otkrivala i podsticaje koji su uticali na to da se pesma „rodi“: „Na primer, Krvava bajka. To nije napisano, to je rođeno. Moralo je da ima duševnu predspremu. Prvo – napad ’civilizovane’ Evrope; druga stavka – svi jedne godine rođeni. Zajedno se pelcovali, zajedno išli na preglede, zajedno se pričešćivali, išli na izlete, i nestali – kao u bajci, u grčkoj tragediji. I ne samo u istoj godini. U istom trenutku. I odvedeni sa jednog uzvišenog zanimanja – kada deca razmišljaju. Kada se u njima tek budi život, i kada misle kakav će on biti. Samo to je trebalo da zapišem. I zapisala sam.

Poslednji stih glasi: ’Istog časa se uzneli do večnog boravišta’. U Kragujevcu ispišu tu pesmu, i to izostave. Pitam ih: ’Zašto ste izostavili, jeste li me pitali? Mislite li vi da ja mislim da su ta deca gore na drvenim klupicama kod gospodina Boga? Ne, dragi moj gospodine. Ja znam, isto tako, kao i vi, da su ona mrtva, i da su ovog časa samo kost. Vi ste zbilja potpuno lišeni i patriotizma i poezije. To večno boravište nije ni na zemlji na na nebu’“

(S. Zubanović, M. Pantić, Deset pesama – deset razgovora, 1985).

Bilo je to jednog jutra kad sam najmanje očekivala da ću napisati pesmu, jednog tipično pozadinskog jutra. U sadašnjoj ulici Lole Ribara, nedaleko od moje kuće, zaustavio me nepoznat, star čovek, pre seljak nego građanin, i rekao usplahireno, bez ikakvog uvoda ili pozdrava: „Znate li šta se dogodilo u Kragujevcu“ – Valjda kakva hapšenja, vešanja? Ne pominjući masovna streljanja odraslih, starac mi je saopštio kako su Nemci upali u gimnaziju i sa časova odveli nekoliko razreda na streljanje. Zatim se brzo udaljio ne rekavši mi ni zbogom, kao da je izašao iz jedne sobe u drugu i kao da će se za koji čas vratiti… Često sad mislim kako je taj čovek satvorac pesme koja se, dok je on još govorio, rodila u meni.
Iz sećanja Desanke Maksimović


Foto kolaži: Panta Rei – www.pantarei.in.rs
Zabranjeno je preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu bez navođenja izvora i uz postavljanje linka ka izvornom sadržaju na www.pantarei.in.rs.


Scroll to Top