PRIČA O RAKU KROJAČU – Desanka Maksimović / Iz knjige MEDVEDOVA ŽENIDBA (1961) / Bajka, Priča za decu, Tekst
PRIČA O RAKU KROJAČU
Živeo je pod velikim belutkom u reci Rak Krojač. On je nadaleko bio čuven po svome zanatu. Sve bube, leptiri i ribice iz okoline šile su kod njega svoje odelo. O vrednoći njegovoj svugde se pričalo; govorilo se da nikad iz ruku ne ispušta svoje rumenkaste, oštre makaze. U poslu su mu pomagali mali rakovi, njegovi sinovi. Oni su po dnu rečnom prikupljali materijal, od koga je posle Rak Krojač pravio divna odela.
Jednom u velikom viru, blizu belutka gde je stanovao Rak Krojač, ribice reše da prave zabavu, te sve potrče k njemu, da im sašije novo odelo.
– Noćas će biti zabava u viru na mesečini, pa te molim da mi sašiješ haljinu, lepšu nego ijednu što si mi dosad šio – reče štuka Raku Krojaču, prosecajući hitro vodu.
– Sašiću ti sivozelenu haljinu od šljokica, zakićenu sedefastim lepezama – odgovori Rak Krojač i uze joj meru.
Za štukom dođe kaćiperka pastrmka i stade se umiljavati Raku Krojaču:
– Dragi Račiću, sašij mi haljinu da bude lepša nego u ostlaih riba.
Rak Krojač se zamisli pa reče:
– Sašiću ti šarenu haljinu, punu žutih, crvenih, belih i plavih tačkica. Bićeš najlepša na celoj zabavi.
Posle nje izroni iz trske grgeč moleći:
– Račiću, molim te da mi sašiješ novo odelo za zabavu, pa ću ti platiti koliko god zatražiš.
– Sašiću ti žućkastozeleno odelo, išarano crnim prugama. Ti jedini bićeš tako odeven.
Kad ribice odoše, navali Rak Krojač na posao. Posla račiće da nabave materijal potreban za riblje haljine: rečnog bisera, sedefa, šarenog sitnog peska. A čim se oni vratiše, poče da pravi nova odela nižući biser i sedef na duga vlakna like, koja je potom upletao sa rečnim biserom.
A za to vreme ribice su spremale vir za zabavu. Prvo su očistile dno od mulja i posule ga rumenkastim belutkom i mahovinom; posle su pokosili visoku obalsku travu, da bi mesec što bolje osvetlio vir. Najzad su otišle do žablje sviračke družine zvane „Kreketuša“ i pogodile se da im svira na zabavi. Čak pred veče se upute Raku Krojaču da vide šta je sa haljinama.
Kad tamo stignu, a veliki belutak gde je Rak Krojač stanovao leži odvaljen u stranu i račići po mutnoj vodi lutaju i plaču.
– Šta je to, pobogu! Gde je Rak Krojač? – poviču preneražene ribe, sluteći neku nesreću.
– Odnela ga u torbi neka deca, koja su ovuda lovila rakove – odgovore račići kroz plač. – Sad nećemo više nikad očima videti svog dragog oca, Raka Krojača.
Onda i pastrmka i grgeč i štuka udare u plač: bilo im je žao što je siroti rak nastradao, a još više što im nije haljinice za zabavu sašio.
Mališani, videći kako ribe žale njihovog oca, još više se rastuže:
– Taman smo mu doneli bisera, sedefa, rečnog srebra i šarenog peska i on počeo da niže na vlakna, a nevaljala deca nam ga zauvek odneše.
Čuvši plač račića i riba, dotrčaše i žabe i rečne zmije i svi drugi stanovnici reke da vide šta je, i tako nastane opšta žalost.
Baš je sunce zalazilo za breg kad se to dešavalo. Voda u viru se rumenela, kao da je neko u nju sasuo vina. Večernji vetar je lutao kroz trsku. A stanovnici reke su i dalje kraj belutka tužili.
Najednom štuka presta plakati i viknu:
– Evo dolazi niz reku Rak Krojač; poznajem ga po rumenkastim makazama što ih nosi u ruci.
Svi se obziru na tu stranu i ugledaju ga, zaista, kako se oprezno provlači između kamenja, hitajući kući. Stigavši na svoj prag, reče:
– Sreća moja što sam sa sobom poneo makaze, te sam, čim su se deca malo zagovorila, rasekao torbu i pobegao, inače me ne biste nikada više videli očima.
Kakav drugi len rak posle ovog doživljaja prvo bi legao da se odmara, ali Rak Krojač odmah uze da dovrši započete riblje haljine. Šio ih je dok se mesec nije javio, a onda su već bile gotove i prelivale se kao duga u bezbroj boja.
Kad su štuka, pastrmka i grgeč stigli u novim haljinama, zabava u viru je već bila otpočela, žabe su svirale, ribice su igrale okretne igre; a Rak Krojač je ispod belutka za to vreme pričao svojoj deci šta je sve pretrpeo, dok nije pobegao iz torbe.
Desanka Maksimović
Iz knjige: MEDVEDOVA ŽENIDBA, Izdavač: Svjetlost, Sarajevo, 1961. – (Biblioteka Bambi)
Foto kolaži: Panta Rei – www.pantarei.in.rs
Zabranjeno je preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu bez navođenja izvora i uz postavljanje linka ka izvornom sadržaju na www.pantarei.in.rs.