MEĐU SVOJIMA – Vladislav Petković Dis / Poezija, Tekst pesme, Recitacija, Video
MEĐU SVOJIMA
U mom srcu ponoć. U njoj katkad tinja
Misô da još živiš, moj predele mladi.
Moja lepa zvezda, majka i robinja,
Bože, šta li danas u Srbiji radi?
Kod vas je proleće. Došle su vam laste.
Oživele vode, đurđevak i ruže.
I miriše zemlja koja stalno raste
U grob i tišinu, moj daleki druže.
Jedno tvoje veče. Ideš kući sporo
Ulicama straha, i duša ti jeca.
Tvoje gladne oči, moja divna zoro,
Hrani ljubav majke: „Neka žive deca“.
Ulaziš u sobu. Suze te već guše.
A dva naša cveta iz četiri rata
U tvome su krilu, obraze ti suše:
„Mama, zašto plačeš? Je l’ pisao tata?“
U velike patnje nevino pitanje
Dubi dublju ranu: plač ti trese grudi. . .
Napolju je vidno, kao pred svitanje.
Kô da će se dići grobovi i ljudi.
Skupila si suze u kose detinje.
Sve vas gledam sada kraj gozbe sirote.
Lice ti se vedri: to duša svetinje
Ljubi tvoje čelo, moj sjajni živote.
Vladislav Petković Dis
Foto kolaži: Panta Rei – www.pantarei.in.rs
Zabranjeno je preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu bez navođenja izvora i uz postavljanje linka ka izvornom sadržaju na www.pantarei.in.rs.