KIŠA – Desanka Maksimović / Iz knjige: PESNIK I ZAVIČAJ / Poezija, Tekst pesme
KIŠA
Ti kišu voliš, evo kiša pada.
Ne čini li ti se, blage uspavanke,
što bi ih s najdražih usta hteo čuti,
glasovi o kojim uvek sa žudnjom snevaš
po svoj vasioni da su razasuti?
Ne čini li ti se da najslađi snovi
u suze teku pretvoreni mnoge?
Ne čini li ti se, negde kao plima
nečija nežnost prema tebi raste,
i prosipa se tu pred tvoje noge?
Ne čini li ti se, neko tiho zove:
dođi k meni, dođi, dođi.
Ne čini li ti se da govore kapi,
da odjekuju svi prostori suri:
požuri k meni, požuri, požuri.
Ne čini li ti se, bezbroj nekih grla
nečijim mekim glasom umiljatim
da ti govori:
patim, patim, patim.
Ne čini li ti se, pljusak milovanja
o kom se u najtišim časovima sanja
da lije sa svih grana i oluka,
buja po gradskim pločnicima golim,
i da glas neki toplota prizvuka
šumori odasvud:
volim, volim, volim.
Ne čini li ti se, u naletu jačem
neko, ko dugo je suze uzdržavô,
da sad ih lije i bolje mu biva?
Ne čini li ti se, odasvud se sliva,
odasvud roni:
plačem, plačem, plačem.
Ne čini li ti se, mada sunca nema,
lepota neka kako sviće svuda
o kojoj si sanjao od postanja?
Ne čini li ti se da govore kapi,
da čuješ iz njih topla obećanja:
dogodiće se
čuda, čuda, čuda.
Desanka Maksimović
Iz knjige: PESNIK I ZAVIČAJ, ciklus Pesnik i zavičaj (1946)
Foto kolaži: Panta Rei – www.pantarei.in.rs
Zabranjeno je preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu bez navođenja izvora i uz postavljanje linka ka izvornom sadržaju na www.pantarei.in.rs.