GRAČANICA – Desanka Maksimović / Iz knjige SABRANE PESME, III tom (Pesme van zbirki) / Poezija, Tekst pesme
GRAČANICA
Gračanice, kad bar ne bi bila od kamena,
kad bi se mogla na nebesa vazneti,
ko bogorodice Mileševa i Sopoćana,
da tuđa ruka kraj tebe travu ne plevi,
da ti vrane ne hodaju po paperti.
Ili tvoja zvona da bar ne tuku
o srce predaka, Gračanice,
da bar svetitelji s tvog ikonostasa
nemaju naših neimara ruku
ni anđeli Simonidino lice.
Da bar nisu toliko duboko
ukopana u tu zemlju i nas same,
da se nismo privikli u tebe kleti.
Gračanice, kad bar ne bi bila od kamenja,
kad bi se mogla u visine uzneti!
Gračanice, da si nam bar jabuka
da te možemo staviti u nedra
i zagrejati studenu od starosti,
da nam bar poljima oko tebe nisu
predaka davnih rasejane kosti.
Da te bar možemo podići na Taru,
u kalenićku portu te preneti,
zaboraviti likove po tvom oltaru.
Gračanice, kad bar ne bi bila od kamenja,
kad bi se mogla na nebesa vazneti.
Desanka Maksimović
Iz knjige: SABRANE PESME, III tom (Pesme van zbirki), Izdavač: NOLIT (1980)
Foto kolaži: Panta Rei – www.pantarei.in.rs
Zabranjeno je preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu bez navođenja izvora i uz postavljanje linka ka izvornom sadržaju na www.pantarei.in.rs.